četvrtak, 28. studenoga 2013.

Nove generacije

Na Svjetskom ekonomskom forumu 2008. u Davosu Al Gore je sa strašću i pomalo ljutito objašnjavao kako se globalno zatopljenje jedino može riješiti oporezivanjem CO2, zakonima, zabranama i žrtvovanjem. Ponudio je način razmišljanja na koji smo već navikli.
Nakon njegovog nastupa uslijedili su Google osnivači Page i Brin. Njihov stav je bio: "Pronađimo novi način da proizvedemo energiju, ne da ukidamo dostup nego da stvorimo obilje energije kakvo smo do sada mogli samo sanjati."


To je njihova filozofija. Stvorimo obilje radije nego da kontroliramo neimaštinu. Tu je vidljiva temeljna razlika između "old school" generacija koji vole kontrolu i nove generacije obilja i otvorenosti. 
Taj model je primjenjiv na sve postojeće sustave i ima nevjerojatno snagu da raskrinka ove stare već olinjale i neefikasne.

Nikako nemojmo smetnuti sa uma da su Larry Page, Sergey Brin, Mark Zuckerberg, i mnogi drugi bili klinci kada su pokrenuli svoje nevjerojatne projekte. Nisu imali business planove i radna iskustva nego ideju, inženjerska znanja i hrabrost da pomaknu granice.
Inovacije nikada ne dolaze od državnih institucija nego od "ludih" vizionara i mladih hrabrih lavova i lavica. Nemojte zaboraviti ni da ideja otvorenosti, povezanosti cijelog svijeta, besplatne energije i informacija zapravo potječe od Nikole Tesle. 

Dvadesetak godina nakon brutalnog II svjetskog rata u svijetu, Europi pa tako i u Hrvatskoj se počela stvarati nova generacija. Generacija koja je tražila promjene i nove ideje. Generacije šezdesetosmaša, hipi pokreta i socijalnih revolucija trajno je promijenila dotadašnji svijet.

I tu je prošao sličan broj godina od našeg rata, zato klinci rokajte. Razvalite našu bezidejnost, ponudite nešto novo, nešto bolje, stvorite neki novi organizirani i elegantniji svijet. Povežite se, dijelite, izbrišite fizičke i virtualne granice. Bez brige pružat će vam se svakojaki otpori, ali to su otpori očajnika, konformista, i onih koji se ne žele mijenjati. To je za vas "piece of cake".

Nove generacije imaju svoje razne online profile koji reflektiraju njihove interese, stavove, želje ali su i njihov virtualni dnevnik, CV, foto album i digitalna osobna karta. Teško ćemo im zabraniti online svijet ali ih možemo usmjeriti da ne protrate vrijeme jer obilje podrazumijeva i hrpu nepotrebnih informacija. 

Svaka nova tehnologija je u povijesti donijela otpor pa tako i ova. Kada se pojavio automobil, mogli ste se zabit u zid ili odvest na Korčulu, sami ste odlučili.

Životi, problemi i karijere klinaca bit će bitno drugačiji od naših. Dinamičnost, mobilnost, tehnologija i potreba za cjeloživotnim učenjem temeljne su karakteristike budućeg uspjeha. Bolje nam je da se svi počnemo pripremati za nas starije vrlo stresni svijet.  Klincima je već sada ICT tehnologija i internet default, pa tako i logika koja vlada virtualnim svijetom. Otvorenost, obilje, povezanost, informacije, znanje,....... 

Tu će se stvarati budućnost. Tu će se kreirati ideje i razna zaposlenja koja sada ne možemo ni zamisliti. 

Digitalno doba nije futurizam nego realnost sa nesagledivim konačnim ishodom. 
Propustimo li svoju šansu kao država ili pojedinci sami ćemo biti krivi. Biti u digitalnom mraku je kao ne biti. Zvuči gordo ali razmislite.

Kako bi bilo da sam kao klinac imao mogućnost povezati se sa ljudima koji npr. slušaju band "Trobecove krušne peći"? Zamislite koliko bi drug Tito imao frendova na fejsu? Kako bi bilo da sam mogao biti na Skype-u sa Safetom Sušićem ili Nikolom Nikićem? Zamislite da smo mogli pogledati sve Felinije u dva dana umjesto čekati godinama da mu ciklus dođe u Kinoteku.
Ili, poslati poruku, mail,... nekom komadu koji ti se sviđa, umjesto da čekamo novu priliku sljedeći utorak u Lapu. Zamislite samo da smo uz novovalnu renesansu koja nas je tada pokretala mogli kreirati vlastiti video spot, javno napisati pjesmu, esej, pročitati sve knjige svijeta, online kupit Levi's 501, pratiti grupu ljubitelja zepa, ili napisat mail David Byrne-u. Da li je to bilo vrijeme otuđenosti, a sada je obilja i mogućnosti? Vrag bi znao. Valjda sve ima svoje vrijeme i mjesto. 

Bismo li i mi bili drugačiji nego što jesmo? Uopće ne sumnjam. Bolji ili lošiji, pametniji ili gluplji, nemam pojma. 

Možda bi sve to promijenilo našu brutalnu povijest?

Da, reći ćete da je sve to imalo neki šarm. I složio bi se ali i novoj generaciji trenutni svijet ima neki svoj šarm samo što ga mi slabo razumijemo, kao što su nas naši roditelji tada gledali potpuno zbunjeni. Uvijek se sjetim kako sam na putu do mora (tada je to trajalo 5-6 sati) maltretirao starce koji su jadni morali 10-tak puta u autu preslušati Pankrte. Ufff, kakva muka!


Ako već ništa sada konačno imam priliku objaviti pjesmu koju sam napisao kao blentavi dvadesetogodišnjak:

Zelena

Život je povlačenje krivulje koja spaja ili odvaja crno i bijelo.
Želio bih da moja krivulja bude zelena!

A zašto zelena? - pitaju žuta i crvena.

Pa da bi se i za vas našlo mjesta!

Blesavo, mlado, neiskvareno sa željom da se nešto promijeni, a opet napisano u mračnom kutku moje garsonijere i gotovo nikad nikome pokazano. Intimna borba koja je utjecala samo na mene bez veće mogućnosti da se dijeli i otvori prema drugima.


Blogodarujem vas!


3 komentara: