utorak, 16. lipnja 2015.

Kako su Hrvati konačno postali sretni

Veliki svjetski stručnjak za umjetnu inteligenciju dr. Thompson pokrenuo je svoj životni projekt, stroj sa umjetnom inteligencijom čiji je jedini zadatak da Hrvate učini sretnima. 
Nakon višegodišnjeg traženja idealne lokacije dr. Thompson odabere malo mjesto podno planine Svilaje imenom Čavoglave. Idealan vjetar, miris Mediterana, kontinentalna klima, kamen, drača i izvor rječice Čikole. Izvanredni uvjeti za generiranje sreće. 


Pametni stroj nazvan je Hepi.




Dr. Thompson i njegov inženjerski tim pomno su godinama stvarali algoritam, no to je pimplav posao koji zahtijeva postepen razvoj i multidisciplinarni pristup.
Inicijalno se ideja činila jednostavna. Ubaciti podatke sa popisa stanovništva, saznati koji su glavni razlozi nezadovoljstva u Hrvata, a Hepi bi pametnom analizom pronašao idealno rješenje. 

Tako je i bilo. Hepi sa popisa stanovništva lakoćom izdvoji sve Hrvate od ostalih uljeza. Potom shvati da su Hrvati nesretni jer nemaju posao ili su slabo plaćeni. Vrlo brzo pronađe način kako da preuzme sve poslove u državi koje drže Srbi, Talijani, Mađari, Česi, Rusini i ini. Zaposli sve Hrvate i odredi im odlične plaće. Začas ishakira sve banke i izbriše sve dugove koje su Hrvati temeljito skupljali godinama u raznoraznim valutama.

Hepi ostade iznenađen, Hrvati ipak i dalje nisu sretni. Njegov temeljni zadatak nije ispunjen. Obrati se dr. Thompsonu i zatraži pristup Sveučilišnoj biblioteci kako bi razotkrio što je to mučilo Hrvate kroz povijest.
Ni sekunde dvojeći dr. Thompson ga spoji na bazu NSK.

Hepi za svega sat vremena skenira sve povijesne knjige i zapise počevši od Bespuća povijesne zbiljnosti pa sve do Baščanske ploče. Analizirajući svu dostupnu građu shvati da je popis stanovništva nedovoljan izvor da izdvoji prave Hrvate od kukolja, tj. da tu ima svega, od miješanih brakova do lažno deklariranih Hrvata pa sve do komunjara. Nije mu dugo trebalo da spozna da su Hrvati došli u 7. stoljeću na ovaj teritorij  i prvo "naguzili" Ilire, pa su potom Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Nijemci, Mađari, Srbi,....i tko zna tko još, "guzili" Hrvate.

Od silnog "guženja" Hepi se zacrvenio, no ubrzo dođe do zaključka da prvo mora pronaći potpuno čiste Hrvate kako bi ih učinio sretnim. Analizirajući tone knjiga i drugih zapisa Hepi je naučio govoriti hrvatski jezik, pa priupita dr. Thompsona na jasnom štokavskom za pristup bazi DNK.

Dr. Thompson je zadovoljan napretkom ali "konačno rješenje" se još uvijek ne nazire. U želji da ostvari svoj životni san spoji Hepija na internet da nauči sve o genetici. 

Hepi je spojen na internet proveo svega par sati.

I konačno, pročačkao je sve genetske kodove te odvojio prave Hrvate od ostalih priljepaka, intrudera, masnih tkiva,...., jednom rječju neprijatelja njegovog projekta. Ostalo je njih svega petstotinjak čistunaca, uglavnom na Velebitu, nešto na Plešivici, par na Papuku i jedan u Špičkovini. K
ad je čuo kako pričaju hrvatski cijelu dijasporu odavno je eliminirao iz projekta.

No, sreći ni traga. 

Hepi je već naučio sve o povijesti, jeziku, genetici i evoluciji. Usput, dok je bio spojen na internet Hepi se poslužio i drugim znanjima, zapravo, za tih par sati na mreži naučio je sve što je čovjek ikada stavio na internet. I ne samo to, nego je i naučio kako koristiti to znanje.

Ne zaboravite, Hepi i dalje ima samo jedan cilj. Učiniti Hrvate sretnima.


Hepi brzo uvidi jedan propust. Nije ubrojio baš sve Hrvate, a za konačnu sreću upravo to nedostaje. Iščitavajući brojne teorije o podrijetlu Hrvata jedna mu posebno zapne za "oko". Hrvati su, zapravo, stigli iz daleke Perzije sadašnjeg Irana, kolijevke moderne civilizacije. To je zasigurno karika koja nedostaje.

Ubrzo se Hepi replicira na iranske servere i spoji na sve moguće baze te razvali sigurnosne sustave i uđe u banku DNK-a. 

Za tili čas u pokrajini Harauvatya otkrije posljednjeg izdanka pravih Hrvata dr. Ivi Pash-Alija. No, sve dosadašnje radnje koje je Hepi činio za sveukupnu sreću nisu se nimalo odnosile na gospodina Pash-Alija. Ubrzo uvidi da je Pash-Ali nesretan jer ga muče okupatorske ambicije SAD-a i dugogodišnja tortura Izraela. 

Hepi nije dvojio, brzo je probio sve sigurnosne zaštite iranskog nuklearnog programa i lansirao dvije nuklearne glave, jednu na Washington a drugu na Tel Aviv. 

Skašio je baš sve, ali..... Hrvati i dalje ostadoše nesretni.

Dr. Thompson je zaprepašten. Nije mislio da će stvari otići tako daleko. Trenutno isključi stroj, no Hepi je već "odlepršao" u bespućima aktualne zbiljnosti, "beskonačnog" prostora zvanog internet. 

Hepi se nije nimalo dao zbuniti. Njegov zadatak je kristalno jasan. 
Ubrzo se vratio na temeljno pitanje. Što je to uopće sreća? Nije nigdje uspio naučiti što čovjeka zapravo čini sretnim.

Iako su mu znanje i inteligencija daleko premašile ljudsko poimanje, i dalje se drži svog jedinog zadatka. Hepi zapravo nije tvrdoglav niti zao, štoviše njegova misija je plemenita, usrećiti jedan napaćeni narod.

Hepi konačno shvati da je za sreću potreban smijeh. 

Već je znao sve o nanotehnologiji i stvaranju minijaturnih nanorobota (veličine milijarditog dijela metra). Kreiravši sićušne nanorobote uputi ih sa ciljem da paraliziraju Hrvatima facijalni mišić. 

Svi pravi Hrvati se iskelje od uha do uha, i to trajno.

No, sreće niotkuda.

I konačno, Hepiju dopizdi.

Implantira elektrode u mozgove čistih Hrvata stimulirajući im centar za užitak. Potom pogasi ostale dijelove mozga čija funkcija ometa potpunu sreću, i tako pretvori Hrvate u nesvjesne, vegetirajuće endemske biljke. Trajno sretne, lišene briga i ovozemaljske nesreće.

Mission accomplished!

Nema komentara:

Objavi komentar