nedjelja, 24. studenoga 2013.

Digitalizacija knjiga

U Platonovoj Fedri (o podijeli duše) Sokrat se požalio na razvoj pisane riječi. Zgrozio se činjenice da se ljudi pouzdaju u pismo kao supstitut za znanje koje nam se nalazi u glavama. Smatrao je da pisana riječ sprječava razvoj memorije i tako ljudi postaju zaboravljivi.
Mislio je da su sa takvim znanjem ljudi ispunjeni lažnom umjesto stvarnom mudrošću.

Sokrat i nije bio potpuno u krivu. Nove tehnologije često stvore privid kakvog se bojao, ali je Sokrat istovremeno bio i "kratkovidan". Nije mogao predvidjeti mnoge načine kojima će pisanje i čitanje poslužiti za širenje informacija, ideja i općeg znanja.

Pojavom Gutenbergova tiskarskog stroja, u 15. stoljeću, nastupila je slična bojazan. Talijanski humanist Hieronimo Squarciafico zabrinuo se da će jednostavni pristup knjigama izazvati intelektualnu lijenost, umanjiti studioznost i oslabiti um. Neki su tvrdili da jeftino tiskane knjige mogu potkopati religijske autoritete.  I opet, ni oni nisu bili u stanju predvidjeti blagodati koju će tiskana riječ podariti.

U sadašnjem informacijskom dobu nastala je nova dilema koju opisuje Ken Auletta, u knjizi "The End of the World as We Know It".

Auletta definira pitanja koja postavlja nova inženjerska logika:
  • Zašto moramo raditi stvari na način na koji su se oduvijek radile?
  • Zašto ne bi sve knjige koje su ikad izdane bile digitalizirane?
  • Zašto ne bi čitali sve novine i magazine online?
  • Zašto ne bi besplatno gledali televiziju na kompjuterima?
  • Zašto ne bi mogli raditi kopije glazbe i dijeliti ih sa svojim prijateljima?
  • Zašto reklama ne bi bila targetirana bez plaćanja debele svote medijskim posrednicima?
  • Zašto ne bi telefonirali puno jeftinije?
Iako se knjige diljem svijeta digitaliziraju već desteljećima, ideja osnivača Google-a Page-a i Brin-a bila je sljedeća: u budućem svijetu u kojem će se digitalizirati ogromna količina knjiga, indeksirat će se sadržaji i analizirati povezanost među njima, određujući svakoj knjizi relevantnost prateći broj i kvalitetu citata u ostalim knjigama. 

I tako je nastao projekt "Google Books".

Ideja je da se digitaliziraju sve dostupne knjige svijeta i omogući jednostavno pretraživanje i međusobna povezanost. Baš kao što radi i web pretraživanje.

Kada neka knjiga odgovara vašem pretraživanju Google će ju povezati sa vašim rezultatima pretraživanja. Fora je da ako tražite neku frazu ili pojam npr. "hrvatski povijesni pozdravi", rezultati će vam izbaciti sve knjige koje ju sadrže (npr. sve knjige Joe-a Šimunića).
Ako je knjiga bez autorskih prava ili sa dozvolom autora moguće ju je cijelu besplatno pročitati. Ako to prava ne dozvoljavaju može se pregledati sažetak ili neki izvod iz knjige, pronaći knjižnica gdje se nalazi a u konačnici i kupiti preko ovlaštenog izdavača. 

Nemreš vjerovat. Bogami ambiciozno. Sve knjige svijeta a mi ćemo ih moći pronaći ili besplatno čitati! Vau! Pa gdje je kraj granicama dostupu svjetskim znanjima?

Kako kažu Page i Brin: "Vjerujemo da takav projekt otvara milijune stranica svjetskih knjiga uklanjajući granice između ljudi i informacija a istovremeno u korist izdavačke zajednice. Naš cilj je poboljšati pristup knjigama a ne zamijeniti ih."  
"Zakon o autorskim pravima bi trebao omogućiti autorima i izdavačima profit za stvaranje novih knjiga, a ne zaustaviti ljude da ih pronađu. Projekt je dobra vijest za sve koji čitaju, pišu, izdaju i prodaju knjige."

Kakvo bogatstvo za svijet. Za povjesničare, istraživače, čitače, ljude željne znanja,......., za sve kojima knjiga nešto znači.

Ne zaboravimo, Google je u businessu informacija sa namjerom da otvori svaku pa i Pandorinu kutiju kako bi informacije bile dostupne a oni mogli profitirati.

Po nekim procjenama (Ožujak 2010.) u svijetu ima oko 130 milijuna knjiga i publikacija. Tu ne ulaze naravno sve kopije nego pojedinačna djela. (vidi izvor)

Google (books.google.comje do sada skenirao oko 20 milijuna knjiga surađujući sa brojnim svjetskim bibliotekama i sveučilištima.

Ideja stvaranja univerzalne digitalne knjižnice više nije pitanje tehnologije. To je komplicirani zaplet sa zakonskim, komercijalnim i političkim pitanjima koji okružuju izdavački posao.

Postoje i drugi projekti digitaliziranja knjiga ali Google Books se razlikuje u količini ulaganja u taj projekt, širini njihove vizije i brzini realizacije. 
Niti jedan projekt digitalizacije nije doživio tolike kontroverze. Od oduševljenja do žestokih kritika. Kritike su uglavnom usmjerene zbog problema oko autorskih prava ali i straha da privatna tvrtka ima vlasništvo nad svjetskom digitalnom knjižnicom.

Knjižnice neće kao takve nestati. Biti će to kombinacija virtualne i stvarne knjižnice. Više neće imati potrebu za skladištenjem velikog broja knjiga nego će ti prostori postati mjesta za rad i učenje uz potrebu za specifičnim stručnim osobljem.

Europa je davno shvatila da knjige podržavaju širenje kulturnih i političkih ideja, čuvaju intelektualne spoznaje i inovacije, razvijaju inteligentnu zabavu, čuvaju jezik, u konačnici razvijaju društvo. Isto tako su i svjesni da forma knjige više nije pitanje. Digitalna tranzicija dramatično mijenja pristup informacijama pa tako i način kako čitamo knjige tj. u kojem formatu.
Europa je shvatila da mora razmišljati europski kako bi se oduprla američkim izdavačkim gigantima. I naravno, stvorili su brojne projekte i razvili digitalnu strategiju budućnosti.

Kako Hrvatska stoji sa svojom digitalizacijom?

Naravno loše.
Zapravo, ne znam. Pretražujući naš web nisam našao gotovo ništa ili vrlo malo o toj temi. Znači da nam to nije važna tema ili o njoj uopće ne govorimo. Još jednom ću ponoviti sintagmu digitalnog doba: "Ako nisi pretražljiv, ne postojiš!"

Da li nam je to značajna tema o kojem bi trebali govoriti? Da li je to važno za hrvatsku kulturu, povijest, identitet, jezik i razvoj društva? Nije li dostup nacionalnoj baštini suština naše buduće egzistencije? Kako će nove generacije učiti o nama samima? Ne bi li hrvatski nacionalisti trebali tražiti referendume o tim temama?

O svemu tome pisat ćemo kasnije.

Slijedi tema o novom obrazovanju.

Blog! 

1 komentar:

  1. sokrat je bio kratkovidan gledano iz današnje perspektive nezaustavljivog "razvoja", al mi danas vrtoglavom brzinom hitamo ka potpunom gubitku vida. i stvarne mudrosti. tu je kraj granicama dostupu svjetskim znanjima. kad virtualno potpuno pojede stvarno. u našem biću.

    OdgovoriIzbriši