Novine i oglašavanje

 Sjetimo se najvećeg YU izdavačkog imperija pod imenom Vjesnik. Jedan od prvih zagrebačkih poslovnih nebodera bilo je njihovo carstvo. Mjesto gdje su se izdavale vijesti i novine raznih profila. U podrumima je bila jedna od najvećih tiskara ovih prostora a pred neboderom sparkani brojni kombiji spremni za ranojutarnju distribuciju novinskih sadržaja diljem zemlje. 
Moćno, zar ne? 

Tipični stari medijski konglomerat. Proizvodnja vijesti, tiskanje i distribucija, pa i prodajna mjesta. Bogatstvo temeljeno na reklamama i prodaji novina. Ekonomija kontrole sadržaja i distribucije.
To je model koji je imao prilično dugu povijest i funkcionirao fantastično.

Iako je Vjesnik propao jer su se neki kamiondžije malo zaigrali u vrijeme mile nam privatizacije, u gore navedenom obliku zasigurno ionako ne bi dugo poživio.

Tradicionalni mediji (novine i TV) su uz glazbeno izdavaštvo prve velike žrtve tehnologije zvane internet. 

Nastala je platforma koja je generirala obilje vijesti u realnom vremenu. Vijesti su internetom nalazile trenutno svoju publiku, po samom događaju.
Stvorilo se i tržište online novinarskih niša. Pad prodaje novina bio je neminovan.

Većina svjetskih medijskih konglomerata pružalo je otpor i nije se znalo prilagoditi u za njih pogubnoj situaciji. Teško je bilo mijenjati do tada dobitnu kombinaciju. Zar ne?

Nisu shvatili da su u krivom businessu. Nisu više trebali biti u tiskarskom i distribucijskom poslu koji je zahtijevao goleme troškove.
Trebali su shvatiti da oni proizvode vijesti i to je to. Kasno, za mnoge.
Internet je platforma koja distribuira vijesti i to besplatno. A "besplatno" je nemoguće pobijediti.

Ako vam je žao ili ste novinar koji je tada dobro živio po tom modelu dat ću vam par podataka:

• 500.000 stabala se mora posjeći da bi se svaki tjedan proizvele sve nedjeljne novine u Americi?!?!?!?
• ukupno konzumacija novina u Americi (2009.) znači gubitak 95 milijuna stabala, pritom generirajući 125 milijuna galona otpadnih voda i emisiju od 33 milijarde kg stakleničkih plinova!!!!!!!! (izvor)

I još malo. Svake godine se u Americi odštampa 2 milijarde knjiga, 359 milijuna magazina i 24 milijarde novina. Pa vi računajte.

Pojava interneta nije bila najgora muka koju je zateklo izdavaštvo, sve do Google-a. 

Pad prodaje ih je uzdrmao ali brutalan pad oglašivačkih prihoda je pokopao mnoge.

Google je sa svojim algoritmom pretraživanja i ciljanim oglašivačkim modelom kao svojim core business-om potaracao brojne medijske mogule.

2003. Google-ov prihod od oglašavanja iznosio je lijepih 1.4 milijarde dolara a 2012. nevjerojatnih 44 milijarde (sva novinska US industrija zajedno 38 milijarde). Dobro ih je razguzio.

Ne zaboravimo, do pojave interneta medijske kuće i njihova moć su nam servirale ono što su one htjele. Novine su se obraćale masama nemajući kontakt sa konkretnim čitateljem.  A onda se pojavilo obilje. Obilje vijesti, različitih izvora, niša, građansko novinarstvo, blogovi poput moga,.....

Počeli smo sami odlučivati što ćemo čitati. Oduzeta im je kontrola koju smo mi preuzeli. 
Online su se stvorile i društvene mreže (Facebook, Twiter,...) na kojim se međusobno dijele interesi, pa tako i što da čitamo. 

Nismo više u rukama kreiranog općeg medijskog mišljenja. Nitko nam ne može više tako lako nametnuti ideološke ideje, upravljati našom svijesti i pogledom na društvo i svijet. Mene ta sloboda veseli. 

Veliki poraz nekad moćnog svijeta. Aj dont giv a demn, kako bi rekao Arkan.

Google Translate je besplatni servis koji omogućava trenutno prevođenje na 71 svjetski jezik. Može prevoditi riječi, rečenice i web stranice. Kvaliteta prijevoda nije savršena, ali ne brinite Google-ovi algoritmi rade na tome i zasigurno će doseći vrlo visoki nivo. Detektirajući hrpetine uzoraka koje su već ljudi preveli Google-ov algoritam inteligentno procjenjuje kako nešto prevesti. Taj proces pretrage uzoraka na velikom broju tekstova se zove "statistički strojni prevoditelj".

Iako je to strojna, algoritamska metoda savršeni prijevod nije moguć (valjda). Ipak, već sada prijevod sa engleskog na španjolski i obrnuto daje prilično kvalitetne rezultate.
Sa tim servisom dostup svjetskim informacijama je fantastičan.

To znači da ne trebate znati engleski, kineski,... svahili, da biste pročitali nešto na tim jezicima. Ovo je bolje od bespuća povijesne zbiljnosti.

Google, naravno ima i tu svoj plan. Što mi više surfamo i čitamo to oni mogu plasirati više oglasa. Opet, svima dobro. Nama znanje i dostup informacijama a njima lovica kojom stvaraju projekte za pristup novim, zasad začahurenim informacijama.

Nego, vratimo se još malo na novinarstvo.

A što da rade jadni novinari i novinarske kuće? Od čega da oni žive kad su izgubili svoje tradicionalne pozicije pojavom obilja i Google-a. Kako da naplate svoj zasluženi rad?

Internet je copy mašina. Svaki bit, bajt, znak, misao napisana na internetu je kopiran negdje. Da bi pisana riječ na internetu bila objavljena i pročitana negdje ona se mora višestruko kopirati na raznim serverima. Tako ta tehnologija radi. Digitalna ekonomija je beskonačna rijeka kopija. I te kopije su besplatne. Ekskluzivnost nekog teksta u tom smislu prilično gubi na vrijednosti jer u tom smislu morate tužiti neki server jer je kopirao vaš tekst. Zanimljivo.

Kako su kopije besplatne treba naći način da se tekst autora nekako drugačije zaštiti. I dalje se čita, možda više nego ikada, i to znači da mora postojati način za zaradom.
Nova internet i Google ekonomija nude rješenja. Novo novinarstvo zahtijeva povezivanje, otvorenost, proizvodnju jedinstvenog sadržaja ("Do what you do the best and link to the rest"). Novinske kuće trebaju postati platforme za svoj sadržaj, stvoriti mrežu, tržište je postalo komunikacija i suradnja, moraju koristiti usera u kreiranju sadržaja (jer user je kralj). Moraju stvoriti elegantnu organizaciju i dodati višu vrijednost i kvalitetu svojim sadržajem. Inače, ajd bok. 

I Google to zna i zato je kupio Blogger, besplatni servis za kreiranje blogova (tute sam i ja). Jednostavan za korištenje i za prosječnog usera.
I opet, što više sadržaja, bolje za Google.

I konačno, mili moji građani RH.

Pišite blogove, kreirajte sadržaj, stvarajte našu vlastitu kulturu i znanje.
I ovaj, virtualni svijet je prostor našeg identiteta, prostor povijesti i budućnosti. I tu se stvara naša tradicija, misli, ideja i kreativnost. Tu se može i na ćirilici pisat, bez posljedica.

Ne lajkajte Justina Biebera, nego dajte ovom našem web prostoru soli i bibera.

Blog i Hrvati!