petak, 22. studenoga 2013.

Socijalne (društvene) mreže

Zašto ljudi uopće koriste društvene mreže? Zašto je Facebook tako moćan i gdje smo tu mi? Što nam govori da 36% (2013.) naših građana ima Facebook profile? Da li kao društvo trebamo imati neki stav prema takvoj brojci? Trebamo li analizirati što sve to znači? 
Ajde da vidimo.


Socijalne mreže su platforme koje stvaraju zajednice (grupe) i socijalne odnose među ljudima koji međusobno dijele interese, aktivnosti, njihove backgrounde, razvijaju međusobno povjerenje, stavove i veze. Ne mare za geografska, ekonomska, politička ili jezična ograničenja. 

U svijetu postoje brojne mreže ali su u Hrvatskoj najrelevantnije Facebook (1.6 milijuna korisnika, oko 36% populacije), Twiter (oko 50.000) i Linkedin.

Ankete kažu da ih ljudi koriste zbog: socijalne interakcije (stvaranje novih i održavanje starih veza), potrage za informacijama, ubijanja dosade, zabave, izražavanja mišljenja, dijeljenja informacija, pretraživanja tuđih profila, brbljanja, bijega od stvarnosti, poslovne povezanosti...

I opet, obilje svega, otvorenost, transparentnost, povezanost, dijeljenje, niše, oglašavanje, ......i gomila informacija. 
Poznato, zar ne?

Facebook je dominatna svjetska socijalna mreža. Stvorena 2004. od tada dvadesetogodišnjeg studenta Harvarda Marka Zuckerberga (opet balavac koji razvaljuje svijet).

Model u kojemu korisnici dijele, lajkaju i prate svoje interese sa svojim prijateljima i grupama. Iza svega toga postoje algoritmi koji prate naše ponašanje i opet nam serviraju oglase (i to nam je poznata logika). Što mi više bauljamo po mreži to oni znaju više o našim interesima i bolje nam targetiraju oglase. Njima brdo love a nama socijala. Google nas je već uvjerio da je to dobitna kombinacija.

Društvene mreže postaju javnost. Mjesto gdje se definiraju javni identiteti korisnika. Njihove sklonosti, interesi, znanja, stavovi...... Na neki način to su virtualne osobne iskaznice, životopisi i mjesto osobne prezentacije.
Mnoge tvrtke u svijetu već sada koriste socijalne mreže da pronađu najboljeg kandidata za posao.

Već sam pisao da Google prikuplja informacije o nama ovisno o tome što mi klikamo tj što pretražujemo po webu.

Eeee, kod socijalnih mreža je druga priča. Naši lajkovi i preporuke zapravo na neki način izražavaju emocije, naše želje, namjere, što volimo ili ne.
To je nešto potpuno drugačije i osobnije. Nisu li to bitno važnije informacije od "suhoparnog" pretraživanja?
Naravno da jesu, i Google to zna. 

I Google je imao svog konja za utrku. Njihova socijalna mreža Orkut imala je priliku dominirati svijetom, ali Google ju je zanemario i izgubio poziciju koju je teško nadoknaditi.  

Facebook ne dozvoljava Google-u da pretražuje informacije sa svoje socijalne mreže. Blokirao im je fantastičnu količinu neizmjerno važnih informacija, a kao što znamo Google je u informacijskom businessu sa namjerom da digitalizira svijet svih dostupnih podataka.

Lagana pušiona!

Što više ljudi provode vremena na socijalnim mrežama manje je informacija dostupno Google-ovim algoritmima. "There is a big difference between, You are what you Click and You are what you Share".

Što im je preostalo nego da sami uđu u trku za korisnicima socijalnih mreža.
I tako je nastala nova mreža Google+. Već sada Google sa svojom mrežom nudi brojne besplatne produkte kao što su Hangout (konkurent Skype-u) sa namjerom da nas privuče i zaroni u tzv "bazu namjera", bazu socijalne interakcije koja je neobično važna za razvoj budućeg informacijskog doba. 

Konkurencija! Nije loše. I opet je na nama. Mi smo ti koji odlučujemo.

Socijalne mreže imaju već sada snažan utjecaj na obrazovanje, zapošljavanje, trgovinu, znanost,... , pa tako i na politiku.

Sjetimo se samo arapskog proljeća. Bunta naroda protiv svojih politika u kojem su nevjerojatnu ulogu odigrale socijalne mreže (Facebook i Twiter) ali i YouTube. Dogodio se narod povezan sa čitavim svijetom i elegantno porazio postojeće vladajuće strukture. Moćno dragi moji prijatelji.

Povezivanjem sve većeg broja ljudi diljem svijeta socijalnim mrežama, komuniciranjem i organiziranjem, otvaraju se buduće neograničene mogućnosti.

U kojem smjeru se kreću sve te socijalne mreže? Na to je teško odgovoriti. Jedino je jasno da socijalne mreže ovise o svojim korisnicima i načinu kako će to oni kreirati. 

Je li to sve dobro za nas obične smrtnike. Nemam pojma. Realnost je da ljudi nemilice koriste socijalne mreže. 
Volio bih vidjeti ozbiljne znanstvene rasprave na tu temu. Za i protiv. Volio bi pročitati što o tome misle naši sociolozi, psiholozi, ekonomisti, novinari... Kakve su sociološke, psihološke i ekonomske implikacije koje nam novi svijet donosi? Nemamo jebeno pojma.

Nažalost samo poneka površna analiza, draži su im Perkovići, referendumi i ćirilice. 
36% naše populacije ima Facebook profil (kad izbacite starce i djecu to su faktički svi), a mi tome ne pridajemo nikakvu pažnju. To se samo događa i prolazi pored nas kao i sve ostale relevatne stvari o kojima bi zapravo trebali razmišljati.

I nemojte se čuditi zašto smo gdje jesmo. Svijet se vrti nevjerojatnom brzinom dok se mi konstantno vraćamo u prošlost, ne baveći se ni sadašnjosti a kamoli budućnosti.

Meni je to loše.

Slijedi: Google books.

Blog vas sačuvao!

"How social media can make history" - Clay Shirky- TED Talks (www.ted.com)

4 komentara:

  1. Znas kuda idu drustvene mreze? Idu tamo gdje smo ih najmanje ocekivali a to je vid desocijalizacije ili drustvenog otudjenja kakve smo nekad gledali pri stvaranju velikih megalopolisa. Ljudi su hrlili u gradove da ih sto vise bude na jednom mjestu kako bi istovremeno bili jako daleko. Drustvene mreze su nas trebale zblizavati, sto uvelike i cine, ali nas na i udaljavaju. Fizickih kontakata (face to face) je sve manje upraznjavana drustvena djelatnost jer svi su online. Kud svi turci tud i mali Mujo, zar ne? Gradovi su nas prvo zblizavali da bi se nakon par stoljeca pokazali kao savrseno mjesto udaljavanja. Vidjet cemo. Ne vidim nista crno ili negativno nego samo zapazam drustveni pomak te kao nepopravljivi optimist ocekujem kraj ere udaljavanja i veselim se zblizavanju...aleee aleee

    OdgovoriIzbriši
  2. ne samo da vode u desocijalizaciju (što je već više no evidentno), već i u depersonalizaciju. otuđenje od sebe samih

    OdgovoriIzbriši
  3. kad nas facebook dovoljno depersonalizira, krecemo u stvaranje realbooka...nesto poput penzica pred zgradom koji bocaju cijeli dan i cjevce onu jednu pivu...oni su predzidje realbookscanstva...

    zhavelli

    OdgovoriIzbriši