četvrtak, 2. siječnja 2014.

Nadanov preparirani medvjed

Kupujmo hrvatsko! Već pomalo izblijedjeli slogan Nadanove privatne mašinerije HGK (Hrvatske gospodarske komore) bila je ponosna inicijativa ponosnog Superhika hrvatskog gospodarskog oporavka. Iako mi ljubitelji hrvatskih proizvoda nismo točno ni znali kako naći i gdje kupiti domaće proizvode, lijepi Nadan je na krilima svog "fantastičnog" projekta krenuo u predsjedničku kampanju.

Lep ko greh, Nadan je računao na ogromnu potporu svojih birača: prepariranog medvjeda, par orlova, fazana, Račića, Kraljevića,......, i ostalih par tisuća birača čiji glasovi su se gomilali u atomskom skloništu u uvjetima idealne temperature i vlage. Jeiga, nije išlo, ali Nadan je uporan i pametan vizionar pa je odlučio do sljedećih izbora dobrano podebljati svoj glasački korpus. Počeo je nemilice kupovati zemlju, konje, bazene,..., jer bi se u digitalno doba moglo dogoditi da se materijalnome usadi duša i da stekne pravo glasa. Konji se ionako već glasaju.

Shvatio je da njegov projekt "Kupujmo hrvatsko" ljudi ne kuže pa je on počeo to raditi umjesto svih nas. Uspješno je za sitne pare otkupio gomile hektara zemlje raznih poljoprivrednika, privrednika i obrtnika, i tako ih spasio od ovrha banaka.
Kakva žrtva i kakvo herojstvo! Nadan je na svoju nesreću previdio jednu stvar. Ljudi su jalni i mrze heroje koji se žrtvuju za svoj narod pa su mu tako i zabili nož u preparirana leđa. Ali neka, povijest će zapisati da je bio žrtva totalitarnog režima. 

Ok, neću više hvalit Nadana. To neka i dalje rade dnevni analitičari hrvatske zbilje. Vratimo se na komore. Osnovna funkcija HGK bi trebala biti osiguranje logistike i promocija malih i srednjih tvrtki.

Kao revni platiša raznih komorskih članarina uredno dobivam brojne publikacije kao što su Privredni vjesnik, Obrtničke novine (jedne hrvatske a druge zagrebačke), koje bi bez razmišljanja odmah preselio iz svog poštanskog sandučića u obližnji kontejner za smeće. To su mjesečna, godišnja...... izdanja od dosta stranica na iznimno kvalitetnom papiru u nakladi od stotinjak tisuća primjeraka. Redakcije im se sastoje od X ljudi, a čitav projekt održavanja takvog pogona košta ko Nadanova kajgana. 
Čemu to služi? Danas u vrijeme klikova mi štancamo hrpetine papira koji se čak niti ne recikliraju a ne vjerujem da to netko čita.

E sad vas ja pitam, ko je tu lud? 

Ajmo to probat postavit u digitalno doba. 

Zamislite da HGK i Obrtničke komore naprave online platformu tj web projekt u kojem objedinjuje sve poduzetnike koji tako prezentiraju svoje proizvode. Pa tako da i ta platforma zapravo bude e-commerce projekt tj. da se njihovi proizvodi mogu online kupiti. Mali proizvođač pršuta, sira, vina, kulena, batata, paške čipke, međimurske gibanice, svježih odojaka, kupinovog vina, ...., žene iz Kamenskog i njihovi proizvodi,...., nešpricane naranče, maslinova uja, ...., sve što nas ljubitelje hrvatskih proizvoda veseli.

HGK to promovira kao projekt "Kupujmo hrvatsko" i sva sila Hrvata se okuplja oko sajta, kupuje, lajka, dijeli, preporučuje i ocjenjuje proizvode. Stvara se zajednica kupaca koja je direktno povezana sa prodavačima. Prodavač ne treba više toliko ulagati u raznorazne promocije a kvaliteta proizvoda je njihov glavni adut. Ako imate dobar proizvod, ljudi će to prepoznati i kupovati. Cijena proizvoda je osjetno manja jer nema parazita posrednika. Takav proizvod zapravo ne treba čučati mjesecima po raznim dućanima i veletrgovinama koje ne plaćaju na vrijeme, bitno poskupljuju a baš se ni ne trude prodati vaš proizvod.

Kupac je u direktnoj vezi sa proizvođačem. Fuck posrednici! Proizvođač je fokusiran na proizvod, kvalitetu i zadovoljstvo kupaca. Win-Win!!!

U takvoj koncepciji je važna isporuka proizvoda, pa još uključimo i Hrvatsku poštu koja sve to dostavlja i evo zaokruženog projekta. Ljeti se projekt lijepo ispromovira preko turističkih zajednica pa eto i stranaca koji kupuju naše proizvode. Uz napomenu da Europa stvara jedinstveno tržište u kojem online kupnja neće imati baš nikakve prepreke, Zlatan Ibrahimović će iz Pariza sa dva klika naručiti Matašov pršut.

Za razvoj takvog projekta uključimo naše IT znalce, a čitav projekt košta ko Nadanov preparirani medvjed.

I sad vas ja pitam, kaj je to problem? Zar se ne bi tako trebalo raditi i razmišljati u tom smjeru? Ja tako zamišljam funkciju HGK i Obrtničkih komora. A onda nije ni problem platiti članarinu jer je korist svima višestruka.

Nekako mi se čini da većina naših vrlih menadžera na važnim pozicijama na svim nivoima niti ne razumije promjene koje se tako brzo događaju, niti će znati odgovoriti na njih. Nažalost, to su "old school" mozgovi čija su znanja prošlost. Tako nema napretka niti boljitka. 
Ne krenemo li stvarati e-commerce, tj online prodaju vlastitih proizvoda svi ćemo kupovati preko e-baya, amazona i inih platformi,... mađarske kobasice, češke češnjovke, poljske WC-e, francuske salate, španjolske mušice, japanske bube, ruske kravate,.... i lijepo trošiti pare na proizvodnje nekih drugih zemalja. 

Fino sam se oblogo za Novu!

Nema komentara:

Objavi komentar