ponedjeljak, 6. siječnja 2014.

Knjigocid u Hrvata

Knjigocid u Hrvata nije neki pesticid kojim se oprašuju neretvanske mandarine nego stvarni događaj iz bliske nam prošlosti. Već pomalo zaboravljenu temu koja zapravo nikad nije ni bila ozbiljna javna tema u svojoj knjizi je opisao Ante Lešaja. O čemu se tu radi? Hrvatska je 90-tih godina sustavno uništavala "nepoćudne" knjige iz brojnih knjižnica diljem zemlje. Uz napomenu da je to suptilno pokrenulo Ministarstvo kulture a sva struka uglavnom prešutjela, niti je ikad itko odgovarao. 
Pod pojmom nepoćudne smatralo se knjige pisane ćirilicom, one koje su se odnosile na antifašističku povijest bivše države, ili koje su izdavali ili pisali nepoćudni srpski i ini autori, pa tako i veliki Krležin projekt Enciklopedija Jugoslavije. 
U tom kulturološkom tsunamiju satrano je oko 2.8 milijuna knjiga odnosno 13.8% ukupnog hrvatskog knjižnog fonda. Sitnica! U masakru su naravno sudjelovali i Srbi iz tadašnje Krajine koji su imali istu logiku samo suprotnog predznaka.
I šta nas briga, važno je bilo izbrisati sve veze sa prošlošću. Baš kao što je to radio i Mao Ce-tung u svojoj kulturnoj revoluciji, ili Hitler, ili kada se spaljivala Aleksandrijska biblioteka prvo od strane Cezara, pa onda kršćana i konačno muslimana.

Danas, dvadesetak godina kasnije mi vodimo nove ratove, ovaj puta sa ćirilicom. Mi se borimo sa pismom!!!
Danas u svijetu promjena, digitalizacije, znanja, novih tehnologija i informacija, nama smeta pismo? Fuuuck! Ja vam to ne kužim.

Znate li da Norveška planira u sljedećih desetak godina digitalizirati baš sve knjige i svaki publicirani sadržaj? To nije hir ili perverzija bogate zemlje. Njima su jasni benefiti otvorenog pristupa znanju za svakog Norvežana. Očuvanje kulturne baštine, povijesti i jezika uz obrazovanost u budućem digitalnom dobu pravit će razliku između uspješnih i neuspješnih zemalja i nacija.

Gdje smo tu mi? Toliko slabo stojimo sa digitalizacijom knjiga da ne možete pronaći gotovo niti jedan tekst na internetu koji upućuje da se nešto radi u tom smjeru. Kao da to nije važno. Zar čekamo da to Google učini za nas?

Ne počnemo li digitalizirati knjige bit će to novi knjigocid, ovaj put zbog neznanja i nerazumijevanja trenutka. To nije apel samo na politiku nego i struku. Kao što sam već pisao, mislim da su svi nivoi u državi prilično otporni na promjene, bez želje da otvore glave i učine nešto vrijedno za budućnost ove zemlje. Sve što neće biti digitalizirano zapravo neće postojati. Pa vi vidite. Kao što i sada kukamo jer smo do sada propuštali svoje šanse tako ćemo vjerojatno i u budućnosti tražiti neke nove krivce za našu "nesreću".

Evo što je August Šenoa napisao na Novu godinu 1880.:

"Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo... Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput ta gore ne može biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da dvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su kod nas gotovo suvišna pojava".

Oblog je već digitaliziran a kuknjavu je napustio davno!


2 komentara:

  1. Blogovski sam se načitao! Inspirativno, poticajno, strastveno. Bez blogohuljenja, ali blogami i bez blogobojaznosti. Naravno, mogli bi o svemu napisanom nadaleko i naširoko raspravljati. I svatko bi imao neko svoje mišljenje. Ali tome to i služi. Da nas pokrene. Zato, sjedi 5! Zanimljivo je da je August Šenoa umro te iste 1880. godine od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradonačelnik skrbio za unesrećene u Velikom potresu. Čovjek je "delal", kako bi to po zagrebečki rekao naš aktualni Milan B. Vjera u bloga i hrvatska sloga!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I cilj je da svatko ima svoje mišljenje. A naširoko ćemo u podrumu kod Makijeda.

      Izbriši