Pod pojmom nepoćudne smatralo se knjige pisane ćirilicom, one koje su se odnosile na antifašističku povijest bivše države, ili koje su izdavali ili pisali nepoćudni srpski i ini autori, pa tako i veliki Krležin projekt Enciklopedija Jugoslavije.
U tom kulturološkom tsunamiju satrano je oko 2.8 milijuna knjiga odnosno 13.8% ukupnog hrvatskog knjižnog fonda. Sitnica! U masakru su naravno sudjelovali i Srbi iz tadašnje Krajine koji su imali istu logiku samo suprotnog predznaka.
I šta nas briga, važno je bilo izbrisati sve veze sa prošlošću. Baš kao što je to radio i Mao Ce-tung u svojoj kulturnoj revoluciji, ili Hitler, ili kada se spaljivala Aleksandrijska biblioteka prvo od strane Cezara, pa onda kršćana i konačno muslimana.
Danas, dvadesetak godina kasnije mi vodimo nove ratove, ovaj puta sa ćirilicom. Mi se borimo sa pismom!!!
Danas u svijetu promjena, digitalizacije, znanja, novih tehnologija i informacija, nama smeta pismo? Fuuuck! Ja vam to ne kužim.
Znate li da Norveška planira u sljedećih desetak godina digitalizirati baš sve knjige i svaki publicirani sadržaj? To nije hir ili perverzija bogate zemlje. Njima su jasni benefiti otvorenog pristupa znanju za svakog Norvežana. Očuvanje kulturne baštine, povijesti i jezika uz obrazovanost u budućem digitalnom dobu pravit će razliku između uspješnih i neuspješnih zemalja i nacija.
Gdje smo tu mi? Toliko slabo stojimo sa digitalizacijom knjiga da ne možete pronaći gotovo niti jedan tekst na internetu koji upućuje da se nešto radi u tom smjeru. Kao da to nije važno. Zar čekamo da to Google učini za nas?
Ne počnemo li digitalizirati knjige bit će to novi knjigocid, ovaj put zbog neznanja i nerazumijevanja trenutka. To nije apel samo na politiku nego i struku. Kao što sam već pisao, mislim da su svi nivoi u državi prilično otporni na promjene, bez želje da otvore glave i učine nešto vrijedno za budućnost ove zemlje. Sve što neće biti digitalizirano zapravo neće postojati. Pa vi vidite. Kao što i sada kukamo jer smo do sada propuštali svoje šanse tako ćemo vjerojatno i u budućnosti tražiti neke nove krivce za našu "nesreću".
Evo što je August Šenoa napisao na Novu godinu 1880.:
"Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo... Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput ta gore ne može biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da dvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su kod nas gotovo suvišna pojava".
Oblog je već digitaliziran a kuknjavu je napustio davno!
Blogovski sam se načitao! Inspirativno, poticajno, strastveno. Bez blogohuljenja, ali blogami i bez blogobojaznosti. Naravno, mogli bi o svemu napisanom nadaleko i naširoko raspravljati. I svatko bi imao neko svoje mišljenje. Ali tome to i služi. Da nas pokrene. Zato, sjedi 5! Zanimljivo je da je August Šenoa umro te iste 1880. godine od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradonačelnik skrbio za unesrećene u Velikom potresu. Čovjek je "delal", kako bi to po zagrebečki rekao naš aktualni Milan B. Vjera u bloga i hrvatska sloga!
OdgovoriIzbrišiI cilj je da svatko ima svoje mišljenje. A naširoko ćemo u podrumu kod Makijeda.
Izbriši