srijeda, 4. prosinca 2013.

Osvrt na Lijepu našu

Kako kaže moj prijatelj Hrvatska je najbolja i najgora zemlja na svijetu. O okusima, mirisima, pejzažima, lignjama, kamenu i drači, otocima, Dinarama i ravnoj Slavoniji već je sve rečeno i opjevano. Da bi opisao svoj osobni osjećaj o tomu ipak bi trebao znati pisati pa ću rađe samo mrmljati o društveno-ekonomskim problemima.  


U proteklih desetak postova sam pisao šta se dešava u svijetu. Koji su trendovi i velike promjene koje nas očekuju, kako se svijet priprema za sve to i na kakvoj se prekretnici nalazimo.

I tako mic po mic, evo nas na nama poznatom terenu. Mila nam Lijepa naša koja kleči na startnoj poziciji ne čuvši da je metak za početak trke već davno ispaljen. 

Da ponovim ključne pojmove. Digitalni svijet, informacijska revolucija, otvorenost, internet, znanje, socijalne mreže, knjige, obrazovanje, obilje, suradnja, povezanost, dijeljenje......

Da li vam se čini da ti pojmovi dominiraju našim medijskim i inim prostorima?

Ako niste sigurni pomoći ću vam.

Perković, Mamić, Zdravstveni odgoj, Vjeronauk, referendum, BDP, investicije, strukturne promjene, "Za dom spremni", Štimac, prekomjerni deficit, pljačka, privatizacija, ćirilica, DORH, Srbi, pederi, udbaši, prepiska diplomskih radova, ...... i još na stotine bljuvotina naše su svakodnevne teme od kojih mi se okreće želudac.
To je ambijent u kojemu bi mi morali nešto stvarati a nove generacije se odgajati. Meni to zvuči kao sav vokabular jednog kroatoida niskog čela koji je potegnuo vrećicu Tigar ljepila.
  
No dobro, krenimo od države i njenog aparata.
Već nam je poznato da državna birokracija mora biti platforma i javni servis. 
Moderni budući državni aparat bi trebao putem informacijsko-komunikacijske tehnologije otvoriti sve dostupne državne informacije i međusobno ih povezati, a potom dati građanima na uslugu ali i na suradnju u kreiranju i to socijalnim mrežama. Pa zar nije to i Google napravio. Evo vam informacije iz kojih možete efikasnije funkcionirati, stjecati znanje ali i kreirati neka nova radna mjesta. Ne bi li to trebala biti funkcija države?

Pod pojmom otvaranja informacija u državnom vlasništvu mislim na ekonomske, akademske, kulturne, statističke, prometne, geodetske, geografske, meteorološke, i tko zna šta se još sve krije u toj krutoj kontroliranoj strukturi. Takva otvorenost među ostalima minimizira korupciju tj. ovisnost o nečijim ladicama i njihovoj volji.  

Od javno dostupnih podataka mogu se kreirati brojni poslovi i dodana vrijednost. Državne informacije koje se nalaze u više od 2000 baza podataka procijenjene su u vrijednosti od 16 milijardi kuna!! Da, to je naplativo.

I sam radim za tvrtku koja u šezdesetak zemalja svijeta koristeći javne podatke radi fantastičan posao. 
Povezanost ekonomskih parametara može algoritmom stvarati predikcije ponašanja ekonomskih faktora i tako upozoravati i usmjeravati državnu ekonomiju i birokraciju.

Da bi se to počelo dešavati mi moramo odlučiti na koji način ćemo to napraviti, pa potom početi mijenjati opću svijest, krenuti ljude obrazovati, ponuditi neku viziju i konačno osjetiti zrnce uspjeha i poleta koji su ljudima neophodni.

Opća promjena paradigme u Hrvata je teška misija i zato mlađe generacije koje imaju defaultno shvaćanje novih tehnologija, povezanost sa svijetom, te su odmaknuti od naših prošlošću definiranih mozgova, trebaju biti što prije involvirani u novi razvoj.

Da, teška misija. Za ozbiljnu promjenu bi se trebalo suočiti sa stvarima koje teško priznajemo, i zato ću morati biti brutalno grub opisujući našu milu.
Pa krenimo. Mi smo zapravo izrazito zatvorena i konzervativna zemlja. Netrpeljivost, samodostatnost, ograničenost, nemobilnost, nepovjerljivost, okrenutost prošlosti bez sposobnosti gledanja unaprijed rezultira u konačnici manjak samopouzdanja i bezidejnost. Imamo krivo postavljene ideje o nacionalnom identitetu. 
Nacionalni identitet se brani znanjem, idejama, kulturnom baštinom,...., a ne urlikanjem po cestama i stadionima. To nam donosi slobodu i ponos. Sve ostalo je penis.

U nas vlada lažna pretpostavka da smo sposobni i da imamo kvalitetne ljude.
Ne samo da nemamo dovoljno kvalitetnih ljudi nego nemamo ni sustave koji ih mogu proizvesti.

Uz sve to uspješno smo degradirali znanja jedne cijele generacije koja je krajem osamdesetih na ovim prostorima uspješno znala projektirati i proizvesti najkompliciranije proizvode kao što su brodovi, nuklearne elektrane, gotovo svu tehniku i elektroniku koju možemo zamisliti. Postojalo je inženjersko i proizvodno znanje koje šaptom pade u prvoj petoljetki privatizacije. I još što je najgore zauvijek smo izgubili te ljude i mogućnost da njihova znanja prenesemo novim generacijama. Tada smo počeli obrazovati hrpetine ekonomista i pravnika jer su to odjednom postale jedine struke koje je društvo cijenilo.  Naravno, ne podcjenjujem ali čemu menadžeri i odvjetnici ako nitko ništa ne stvara.

Nažalost, bez glave i repa, bez ideje i vizije, od danas do sutra.

Sada si možemo pucati u glavu zbog svega toga ili krenuti polako jasno definiranim koracima. Nova digitalna revolucija nosi nove prilike, budućnost uspjeha je izgledna, ali za nju treba temeljitost, ideja, hrabrost i ponešto vizionarstva.

Ima li tu optimizma za nas? Strah me uopće pomisliti, ali koja korist od svega ako nemamo bar dašak nade. Bez daška nema ni graška.  

Ja sam ipak još uvijek neizlječen od svog idealizma da ova zemlja bude kul.

Neema predajeeee!

Sada, konačno krećemo u primijenjene teme. Slijedi, obrazovanje u Hrvata.. 

Obložim vas!


Broj komentara: 7:

  1. Svaka ti piva rodijače

    OdgovoriIzbriši
  2. I piše se menadžer

    OdgovoriIzbriši
  3. Zanimljiv je ovaj dio o kreiranju dodatne vrijednosti na temelju javno dostupnih podataka... Možeš li malo to obrazložiti detaljnije? Hvala
    Dabac

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dabac,

      drago mi je da nekog zanima.
      16 milijardi je oficijalni podatak od ureda e-Hrvatska.
      Dat ću ti dva primjera a probat ću o tome i kasnije pisati.

      Moja firma kupuje podatke od MUP-a o prodanim novim autima u HR (gdje su prodani, koji modeli,...), onda to lijepo spakiraju u razne reporte i prodaju auto zastupnicima, osiguranjima, svjetskim auto proizvođačima. Ti goli i nestrukturirani podaci koštaju 25.000 eura godišnje. Drugi primjer je da od hidrometereološkog zavoda razne firme za vjetroelektrane traže podatke o jačini vjetra na određenim mikrolokacijama. I tako unedogled, hrpe arhiva i aktualnih podataka koje daju dodanu vrijednost. Ni sam nemam pojma ali je to ogromni potencijal koji čuči u nekim birokratskim uredima.

      Izbriši