ponedjeljak, 5. svibnja 2014.

Nikola Tesla

Bijaše to vrijeme niskih strasti i prebrojavanja krvnih zrnaca. Vrijeme u kojem razum ne znači ništa, vrijeme apsurda i ljudi sa brda. Šta si i odakle si, bila je jedina legitimacija koja je mogla vinut u visine ili na vas poslat bijesne psine. I nekako, u tom vihoru zla mirno i zamišljeno na gospićkom trgu sjedio je brončani Nikola Tesla. Te 1992., točno sto godina od smrti njegove majke i zadnjeg posjeta svom zavičaju, dinamit nekog maloumnika podmetnut pod brončanog vizionara, Srbina i pravoslavca, odvalio je i posljednji kontakt velikog genija sa svojom rodnom grudom.

Nekako simbolički, naše društvo koje je taj čin tada nijemo promatralo odabralo je oprečni put od ideja čovjeka koje su polako počele dobivati svoju punu afirmaciju. Mi smo odabrali put mržnje, površnosti, neznanja, prošlosti, primitivnosti, nerada i konačno jada. 

A Teslu, čovjeka koji se ponosio srpskim rodom i hrvatskim zavičajem, oca novog tehnološkog doba, vizionara i humanista, "vanzemaljca" čije ideje se ni danas u potpunosti ne razumiju, novo vrijeme polako potvrđuje kao najvećeg genijalca ikada.



Njegove ideje dostupnosti energije, bežičnog prijenosa, povezanosti, komunikacije,........, preteče su novog digitalnog doba. Upravo devedesetih sa širom uporabom interneta svijet je zakoračio u doba Nikole Tesle. Uz fantastične tehnološke mogućnosti koje se otvaraju možemo se samo nadati da će Tesline humane ideje boljeg svijeta pasti na plodno tlo.

Pogledajmo isječke intervjua sa Teslom iz časopisa "Liberty" objavljenog u veljači 1937. godine.  

„Čini mi se da sam oduvijek bio ispred svog vremena... Predviđanje je nezahvalno. Nijedan čovjek ne može vidjeti suviše daleko u budućnost. Napredak i pronalasci se razvijaju u drugačijim pravcima od onih koje smo predviđali. Takvo je bilo moje iskustvo, mada sebi laskam da su događaji potvrdili mnoge razvojne pravce koje sam predviđao u prvoj trećini dvadesetog stoljeća.

Izgleda da sam uvijek bio ispred svog vremena. Trebao sam čekati devetnaest godina da proradi elektrana na Nijagari zasnovana na mom sistemu, prošlo je petnaest godina prije nego što je moj patent za bežični prijenos signala, objavljen još 1893, našao univerzalnu primjenu. Najavio sam kozmičke zrake i moju teoriju radioaktivnosti 1896. Jedno od najznačajnijih otkrića – rezonantnost Zemlje – kao osnovu bežičnog prijenosa energije, a koje sam objavio 1899, mnogi ne razumiju ni danas. Gotovo dvije godine pošto sam obavio prijenos električne energije oko čitave planete, Edison, Steinmetz, Marconi i drugi, tvrdili su da je nemoguće bežičnim putem prenijeti preko Atlantika čak ni običan signal. S obzirom da sam nagovijestio toliko puno značajnih otkrića, mislim da neću mnogo pogriješiti ako pokušam predvidjeti kako će izgledati život u dvadeset i prvom stoljeću.

Život jest i uvijek će biti jednadžba čije je rješenje neuhvatljivo, ali ona ipak sadrži određene poznate činjenice. Sa sigurnošću možemo reći da je život kretanje, iako nedovoljno poznajemo njegovu prirodu. Za kretanje je neophodno tijelo koje se giba i sila koja ga potiskuje i pomaže da savlada otpor. Čovjek, uopćeno, je masa koju potiskuje sila. Otuda se i opći zakoni u carstvu mehanike koji važe za kretanje, mogu primijeniti i na čovječanstvo.

Postoje tri načina kako se može povećati energija koja određuje ljudski proces: prvo, možemo povećati masu. To bi, u slučaju čovječanstva, značilo poboljšanje uvjeta života, zdravlja, razvoja vrste i slično. Drugo, možemo smanjiti sile otpora koje usporavaju napredak, kao što su neznanje, glupost, i religiozni fanatizam. Treće, možemo umnožiti energiju ljudske mase ovladavanjem silama univerzuma, kao što je sila sunca, oceana, vjetrova, plime i oseke.

Prvom metodom ostvarujemo više hrane i opće blagostanje. Drugom, se stvaraju uvjeti za mir. Trećom se povećava naša sposobnost da radimo i stvaramo. Napredak, bilo kakav, je nemoguć ukoliko naši napori nisu usmjereni ka povećanju blagostanja, ka miru i ka stvaralaštvu. Po tome, je mehanicističko shvaćanje života jednako učenjima Bude i Isusa.

Mada nisam vjernik u ortodoksnom smislu, oslanjam se na religiju, prvo, jer svaki čovjek mora imati neki ideal – religiozni, umjetnički, znanstveni ili humanitarni – da bi njegov život imao nekog smisla. Drugo, jer sve velike religije sadrže mudre preporuke za dobar život, a koje važe danas kao i u doba kada su nastale.

Ne postoji sukob između ideala znanosti i ideala religije, ali je znanost suprotstavljena teološkim dogmama jer se znanost zasniva na činjenicama. Za mene, univerzum je jednostavno velika mašina koja nikada nije postala i nikada neće nestati. Ljudsko biće nije izuzetak u prirodnom poretku stvari. Čovjek je, kao i univerzum, mašina. Ništa ne dopire do našeg uma niti utječe na naše djelovanje, posredno ili neposredno, a da nije odgovor na poruke koje čulima primamo iz vanjske sredine. Zbog sličnosti naše konstrukcije i naše okoline, svi slično odgovaramo na slične utjecaje, a kao rezultat naših reakcija, dolazimo do razumijevanja. Tokom svih ovih stoljeća, razvijali su se beskonačno složeni mehanizmi, međutim, ono što mi zovemo „duša“ ili „duh“, nije ništa više od zbira svih funkcija tijela. Kada ove funkcije nestanu, također nestaju i „duša“ ili „duh“.

Ovo, očigledno mehanicističko shvaćanje nije u suprotnosti sa etičkim shvaćanjima života. Opće prihvaćanje ovih postavki ne bi razorilo religiozne ideale. Danas su budizam i kršćanstvo najveće religije, i po broju vjernika i po značaju. Vjerujem da će njihova suštinska shvaćanja izgraditi novu religiju ljudske duše u dvadeset prvom stoljeću.

Godine 2100. razvoj života će biti pod potpunom kontrolom znanosti. U prošlosti, zakonom borbe za opstanak, uglavnom su nestale manje podobne osobine. Čovjekovo novo osjećanje sažaljenja suprotstavlja se neumoljivom djelovanju prirode. Kao rezultat, nastavit će se očuvanje života i razvoj neprilagođenih pripadnika vrste. Jedina metoda koja bi odgovarala našem osjećanju civiliziranog ponašanja je sterilizacija i potiskivanje seksualnog instinkta kod neprilagođenih jedinki.

Higijena i fizička kultura bit će priznati dijelovi obrazovnog sistema i državnog aparata. Ministar za higijenu i fizičku kulturu, 2035. godine bit će značajniji od ministra obrane. Zagađenost naših obala za našu djecu i unuke bit će nezamisliv kao što je nama nezamisliv život bez vodovoda i kanalizacije. Snabdijevanje vodom će se strogo nadzirati, a samo lud čovjek koristiti će vodu koja nije sterilizirana.

Više ljudi umire ili obolijeva od zagađene vode nego kave, čaja, duhana i drugih stimulanata. Uvjeren sam da za sto godina kava, čaj i duhan neće biti toliko primamljivi. Alkohol će se, ipak, i dalje koristiti, jer on nije stimulant već provjereni eliksir života. Stimulanti neće nestajati pod prisilom. Jednostavno više neće biti u modi da se organizam truje štetnim sastojcima. Prirodna hrana, kao što su mlijeko, med, žitarice bit će osnova epikurejskih večera i u vrhunskim restoranima dvadeset prvog stoljeća.

Bit će dovoljno žita i proizvoda od žita da se nahrani čitav svijet. Naša planeta je prebogata, a tamo gdje će nešto nedostajati, dušik dobiven iz zraka će obnoviti tkivo Zemlje. Ja sam 1900. razvio proces za ovu namjenu. 

Znatno prije kraja sljedećeg stoljeća, sistematsko pošumljavanje i znanstveno upravljanje prirodnim resursima, učinit će kraj šumskim požarima i poplavama. Univerzalna primjena vodene energije i njen prijenos na velike razdaljine, omogućit će da svako domaćinstvo dođe do jeftinije energije pa će prestati potreba za sagorijevanjem. Smanjenjem napora za goli opstanak, čovječanstvo će više biti usmjereno ka razvoju ideala nego materijalnih vrijednosti.

Danas i najciviliziranije zemlje svijeta maksimum svojih prihoda troše na ratove, a minimum na obrazovanje. U dvadeset prvom stoljeću taj odnos će se izmijeniti. Postat će slavniji oni koji dobivaju bitke protiv neznanja nego oni koji umiru na bojnim poljima. Otkriće nove znanstvene istine privlačiti će veću pažnju od diplomatskih događaja. Novine dvadeset prvog stoljeća će još pisati o kriminalnim i političkim kontroverzama, ali će glavni naslovi na naslovnim stranama biti objave novih znanstvenih hipoteza.

Napredak će biti nemoguć ukoliko ljudi nastave sa divljačkom praksom međusobnog ubijanja. Od svog oca, erudite i upornog borca za mir, naslijedio sam duboku mržnju prema ratu. Kao i drugi pronalazači, neko vrijeme sam vjerovao da se ratovi mogu zaustaviti ako se učine još razornijim. Ali, shvatio sam da je to pogrešno. Podcijenio sam čovjekov borilački instinkt, za koji će trebati više od jednog stoljeća da bi sasvim izblijedio. Rat se ne može ukinuti tako što ćemo ga staviti van zakona. Nećemo ga spriječiti ako razoružamo najmoćnije. Ratovi će se spriječiti, ne tako što ćemo oslabiti jake, već tako što će svaki narod, slab ili jak, biti u stanju da sam sebe obrani.

Otuda, svako sredstvo koje se koristi za obranu može služiti i agresivnim namjerama. Time se obezvređuju dobre namjere za ostvarenje mira. Ja sam, međutim, uspio da dođem do ideje kako da usavršim sredstva koja bi poslužila uglavnom za obranu. Ako bi se prihvatila, to bi potpuno izmijenilo odnose među narodima. Time bi se svaka zemlja, velika ili mala, učinila sposobnom pružiti otpor neprijateljskim vojskama, avionima ili drugim sredstvima napada. 

Ako nijednu zemlju ne možete uspješno napasti, tada prestaje svaki smisao za ratnu opciju. 

Moj aparat projektira čestice koje mogu biti relativno velike ili mikroskopskih dimenzija, i omogućava da se na mali prostor i na veliku razdaljinu prenese trilijune puta više energije nego što je moguće sa zracima bilo koje vrste. Tisuće konjskih snaga mogu se prenijeti snopom tanjih od dlake u kosi, a da ih, pritom, ništa ne može zaustaviti. Ova osobina zraka omogućit će, između ostalih stvari, nezamislive rezultate u televiziji, jer gotovo da neće biti ograničenja za intenzitet osvjetljavanja, veličinu slike, ili razdaljine na kojoj je moguća projekcija slike.

Ne kažem da neće biti još razarajućih ratova prije nego što svijet prihvati moj izum. Ja vjerojatno neću doživjeti njegovu primjenu. Ali, uvjeren sam da će za stoljeće od danas sve zemlje obezbjediti da ovim ili nekim sličnim sredstvom postanu imune od napada.
Bezbrojne poslove koji se danas još uvijek obavljaju rukom zamijenit će „ruke“ automata. Baš u ovom trenutku, znanstvenici u laboratorijima američkih univerziteta nastoje stvoriti nešto što se opisuje kao „mašina koja misli“. Takav razvoj sam ranije predviđao.

Ja sam, u stvari, konstruirao „robote“. Danas su roboti nesporna činjenica, ali same principe još treba otkrivati. U dvadeset prvom stoljeće roboti će zauzeti mjesto koje su imali robovi u drevnim civilizacijama.

Uopće ne postoji razlog zbog koga se sve to ne bi dogodilo i za manje od jednog stoljeća. A ako pažnja čovječanstva ne bude previše zaokupljena ratovima i unutrašnjim revolucijama, nema razloga da milenij elektronike ne započne već za nekoliko desetljeća.“ 

I završit ćemo sa još dvije velike Tesline izjave:

„Radim za budućnost i suvremenici me neće razumjeti, ali jednoga dana prevladat će znanstveni zakoni prirode čije sam tajne otkrio i sve će se izmijeniti, kao dlanom o dlan, sve će se promijeniti. Nastupiti će nova era čovječanske mudrosti, čije će glavne odlike biti razumijevanje vremena, otkriće izvora beskrajne energije i oblikovanje materije po volji znanstvenika. Ljudska svijest pomaknuti će granice života i bit će moguće razgovarati sa dušama umrlih odvojenim od tijela. Ova saznanja dodatno će pomaknuti naše shvaćanje o razlici života i smrti."

"Nije mi žao što su ukrali moje ideje, već što nisu imali svoje."


Nema komentara:

Objavi komentar