ponedjeljak, 7. travnja 2014.

Kako ćemo raditi i stvarati, i to vrlo skoro!

Dođete na posao oko 8 i 15, nema panike jer akademska četvrt vrijedi i nakon faksa. Još onako krmeljavi i iznervirani gradskom gužvom jedini spas nalazite u đezvici kave što se dimi sa starog Gorenje štednjaka. Nakon treće stranice novina polako se razbuktava priča o aktualnim temama, uglavnom političkim. Razilazite se u mišljenjima sa svojim kolegama i pomalo vas to nervira, i uto vam zazvoni telefon. Sekretarica javlja da je klijent Šmeković na liniji. Britko i grubo odbrusite sekretarici: " Pa bogamu, recite mu da sam na sastanku!", ne želeći napustiti žučnu raspravu u kojoj se rješavaju svjetska pitanja. 

Rasprava se nastavlja i na gablecu sa kojeg se vratite oko 12h. Šmeković je u međuvremenu opet zvao ali nije bilo ni sekretarice. U pola 1 je sazvan kolegij na kojemu je prva točka dnevnog reda spajanje praznika tzv. produženi vikend, a druga točka isplata 13. plaće, božićnice, regresa, uskrsnice, jubilarne nagrade i inflacijsko povećanje plaća. Na ostalim točkama vas nema jer imate zakazano slikanje zuba, ali nitko ne mari jer ste se zaposlili preko direktora prodaje koji drma sektorom. Zapravo ste od direktora sektora šogorice rođak pa imate dobar status u firmi, a i nabavljate mu redovito domaće patke, bunceke i koju kapljicu graševine. Sa tom spoznajom jasno vam je da se poslije slikanja zuba taj dan ne morate više vratiti u tvrtku.  A i dolazi produženi vikend nakon kojega imate otvoreno bolovanje baš kad počinje svinjokolja! 

Kako bi naš čovjek rekao "Švabo je fah idiot, a mi smo vrhunski improvizatori".

I tako to bješe godinama, desetljećima sve do dana današnjega kada stvari dolaze na naplatu. A kada stigne naplata raja se unervozira i čudi kakvo je to vrijeme stiglo. Švabo je odjednom postao pametan a našoj "improvizaciji" kuca Uskok na vrata.



No, da vidimo kako će tehnologija izmijenit način na koji radimo.

Živimo u svijetu nastanka nove tehnološke ekonomije pogonjene gomilom informacija i znanjem. To je novi svijet racionalizacije i produktivnosti. U globalnoj otvorenoj ekonomiji kojoj svjedočimo uspijevaju oni koji će se prilagoditi tehnologiji i novom načinu razmišljanja. Oni koji žele zadržati postojeće stanje i ne žele promjenu prohujat će sa vihorom, i neće ih se previše pitati.

Taj novi radni poredak baziran je na produktivnosti više nego ikad. Višu produktivnost može se postići mjerenjem rada i poslovnog procesa. I tu dolazi tehnologija koja će maksimizirati produktivnost radnika ili ga u potpunosti zamijeniti, automatizirati.

Naravno, to će vrijediti i za države i njihove javne uprave što bi nas trebalo veseliti.

Dakle, svega iz uvoda mnogi će se godinama sa sjetom sjećati. Ta divna vremena u kojim nam je radno mjesto bilo poligon za džabalebarenje i bijeg od kuće ispariše onog vikenda kad smo se vratili sa svinjokolje. U tili čas, bez upozorenja i prilike da razmislimo što se zbiva, ostadosmo bez radnog mjesta.

U sveopćoj povezanosti internetom mnogi poslovi postaju mobilni i neće imati tradicionalnog fiksnog radnog mjesta. Tvrtke će biti prilagodljive pa tako i mi. Mnogi poslovi će se moći raditi od kuće, sa otoka ili planine.
Cijenit će se znanje, kreativnost i integritet pojedinca. To će biti mjerljivo pa tako i nagrađeno. 

Digitalni identitet pojedinca izražen društvenim mrežama biti će vaš portfolio, radna knjižica, osobna karta i CV. Vaš društveni status potvrdit će vaš digitalni identitet. Poslodavci će prije zapošljavanja provjeriti vaše Facebook, Linkedin statuse i proguglati vas. Headhunteri će imati posebne alate za analizu potencijalnih zaposlenika kako bi odabrali najbolje. Tražit će se izvrsnost. Podaci, informacije, algoritmi,..., alati su budućnosti. Oni će zatvarati postojeća ali i otvarati nova radna mjesta.

Neće biti cjeloživotnih radnih mjesta već će se mnogi poslovi raditi od projekta do projekta. Uspjeh projekta i kvaliteta obavljenog rada biti će garancija vašeg poslovnog napretka. Radit će se interdisciplinarno sa različitim ljudima. Rast će potreba za outsourcingom pa time i freelancerima.  ICT vještine biti će osnova za gotovo sve poslove budućnosti.
Cjeloživotno učenje bit će imperativ jer ćemo jedino tako osigurati radni prostor za sebe.
Živjet ćemo i raditi osjetno duže i zdravije. 
Za ljude koji će uživati u svom poslu, ulagati u sebe, razvijati se i živjeti posao predstoji obećavajuće i uzbudljivo vrijeme. Za status ostalih treba se tek izboriti. Stvoriti im radna mjesta, zaštititi nezaštićene i osigurati socijalne minimume.

Brojne poslove će tehnologija automatizirati, robotizirati i više neće postojati.

Pa šta će nama Hrvatima onda uopće ostati? Ionako smo bez posla, industrije, budućnosti,....

Dugo sam bio preplašen globalne kontrole velikih i moćnih. Promatrao sam godinama kako se zatvaraju mali dućani i obrti, kako u njihovim prostorima niču bankarske poslovnice, poznate nam pekare i kladionice. Polako je kopnila srednja klasa i malo obrtništvo, njihova inovativnost i želja za stvaranjem. Strah da će nas veliki progutati čim provirimo iz mračne rupice uvukao se duboko u našu psihu, i polako smo se počeli predavati stihiji koja je sigurno vodila u ogorčenje i bezidejnost.

Mora li to biti baš tako?

Čini se da ne! 

Novu reindustrijalizaciju definira lokalna proizvodnja. To znači da ćete odabrati svoj novi auto sa šljokicama, tj po svom personaliziranom izboru koji će se 3D printati lokalno odnosno blizu kupca, kako bi premijer rekao "U Špičkovini!". 
Da, moći će se brojni dijelovi auta isprintati i onda lokalno sastaviti u vaš željeni model. Neće se više proizvoditi u nekim tvornicama dalekog istoka i onda tjednima transportirati do kupca. Taj proces dramatično pojeftinjuje proizvodnju, potpuno ukida nepotrebne zalihe, distribucija se svodi jedino na materijal a ostalo je sve na webu.  
Baš kako je male obrte zamijenila masovna proizvodnja, tako će sada masovnu proizvodnju zamijeniti lokalna personalizirana proizvodnja fokusirana na pojedinca a ne mase. Serijska proizvodnja koja je bila slika globalnog svijeta, u kojem je sve postalo isto drastično će se promijeniti i biti usmjereno kupcu i njegovim željama. 

Npr. Milijan Brkić će si moći isprintati Oscara sa svojim imenom i tvrditi da mu je dodijeljen za glavnu ulogu ali da te godine nije bilo prijenosa na HTV-u pa zato javnost nije upoznata.

3D printeri i internet će lokalizirati proizvodnju i omogućiti da se stvari proizvode blizu kupca. Stvari će biti personalizirane prema želji kupca a time i lokalne. Distribucija proizvoda ide preko weba, ali ne kao proizvoda nego kao modela/dizajna koji se printa i sastavlja lokalno. 


Nastat će problemi sa autorskim pravima ali će se i generirati gomile ideja i dizajna. 
Polako blijedi razlika između proizvodnje i maloprodaje. Individualci postaju proizvođači a njihov uspjeh ovisi o raji tj o prepoznatoj kvaliteti njegovog modela/dizajna. Ne gomilaju se više nepotrebne zalihe gdje se gubi novac pa se tako i smanjuje potrošnja materijala. Recikliranje u tom svijetu nalazi posebno mjesto.

Tradicionalna proizvodnja će ili evoluirati ili nestati. Vijek trajanja tvrtki će biti kraći.

Internet će omogućiti rast malih biznisa proizvodnje, stvaranja i usluga. Stari tradicionalni obrti sada propadaju ali će se generirati novi. Mali biznisi će razvojem dostupne jeftine tehnologije u super povezanom svijetu putem mobilne tehnologije, senzora, socijalnih mreža, softvera i analitičkih alata moći minimizirati troškove svog rada i biti kompetitivni uz neophodnu kreativnost i poznavanje svojih klijenata i njihovih potreba.
Super povezani svijet će generirati brojne potrebe a mali obrtnici trebaju smisliti kako ih zadovoljiti. 


Novi svijet stvaranja i proizvodnje suštinski je suprotan dosadašnjem centraliziranom, kontroliranom, unificiranom i monopolističkom. 

Nije li to prilika da napravimo svijet bolji za pojedinca i male zajednice? 
Prilika jest, ali prilika i prođe. Što prije postanemo svjesni mogućnosti to ćemo više moći sudjelovati i stvarati bolji svijet. 

Kanite se svjetskih zavjera, bankarskih i inih lobija, naftnih magnata i male šačice ljudi koji kontroliraju svijet. Štogod vi mislili pojedinac i mala nerazvijena zajednica imaju priliku kakvu kroz povijest nisu mogli niti sanjati.

I opet, na nama će biti hoćemo li stvoriti za sebe bolji svijet a potom i za druge ljude, zajednicu, regiju, državu kojima pripadamo.


Odo ja Obložit fasadu!


Nema komentara:

Objavi komentar