No, mic po mic i evo nas korak do 3. desetljeća, 21. stoljeća, 3. tisućljeća, milog nam kenozoika, ere sisavaca.
To vam dolazi za malo više od 5 godina, za tili čas! Pa prije 5 godina je Sanader bio premijer, čini se kao jučer, a još se i debelo posljedice osjećaju. No, kako će izgledati Hrvatska ekonomija i društvo 2020.? Kladio bi se da ne očekujete mnogo, štoviše, kladili bi se da nebu dobro.
Ogorčeni ste, bezidejni, razočarani postojećim, bijesni, rušilački u potrazi za novim vrtite se u krug. Gadi vam se politika, korupcija, banke, lešinari i pijavice koji su se uhljebile u našem krvotoku. Žudite za revolucijom koja će to sve promijeniti upirući prstom u politiku i svjetske zavjere.
Brate mili, meni vam se to ne da, ostarit ću tako prcakajući se u vlastitom izmetu.
Nego, radije da vidimo kamo to ide.
Ako niste znali Hrvatska je članica EU, i to mnogima ništa ne znači, a trebalo bi. 2020. Hrvatska će biti šestu godinu u naručju desničarima mrske zajednice koja ih u njihovim mozgovima asocira na bivšu Jugu, dok se "urbani" ljevičari zazivajući uskrsnuće Che Guevare jeze te bankarsko, korporativno i birokratske unije gdje će morati nešto i raditi.
A zapravo, svijet boli uvo za jedne i druge, i bit će potpuno drugačiji od njihovih krivih percepcija. I jedni i drugi zapravo koče, umjesto da konstruktivno kreiraju novi poredak.
Odnosi u svijetu se preslaguju i polako se stvaraju startne pozicije za novo doba.
Europa 2020.
Europska unija je jedan od najznačajnijih i najuspješnijih političkih, gospodarskih i pravnih projekata ikada. Ali u svom kompleksnom sazrijevanju i novonastaloj tehnološkoj revoluciji Europa je zapala u probleme.
Amerika je preuzela primat u tehnologiji, a brzorastuće mnogoljudne zemlje diljem svijeta opasno su zaprijetile svojim stopama rasta.
Nakon moćne bankarske i monetarne krize te nesretnih projekata izmještanja vlastitih proizvodnih pogona u jeftinije zemlje dalekog istoka, Europa se ozbiljno zatresla.
No, to je ipak Stari kontinent, žilav, pametan, promućuran, iskusan i inovativan. Centar svijeta koji je stvarao čuda dok drugi kontinenti još nisu ni postojali na zemljopisnoj karti.
Iako se socijalna slika promijenila, porasla nezaposlenost i ugrozila "država" blagostanja, Europa je zacrtala svoje ciljeve povratka pozicija na koje je navikla. Reindustrijalizacija, energetski zaokret, novi modeli, nova znanja, obrazovanje, ekologija, automatizacija, novi poslovi, inovativnost, fleksibilnost, novi materijali,...., najvažnije su poluge na kojima Europa stvara svoju budućnost.
Upravo te tektonske pomake omogućit će nove tehnologije. Internet, big data, pametni softveri i algoritmi, 3D printeri, Internet of Things, socijalne mreže, e-commerce, eksplozija aplikacija, mobilna tehnologija,..., stvorit će novu industrijsku i ekološku silu zvana Europska Unija.
Da bi postigla svoje ciljeve Europa do 2020. mora osigurati super brzi internet, razviti digitalno jedinstveno europsko tržište, definirati jasna pravila trgovine, razviti sigurni Cloud, osigurati mobilnost, poticati e-vještine i znanja koja će konačno donijeti inovacije i zapošljavanje.
Europa je stara dama čija sinergija raznolikog znanja i radne etike će rezultirati povratku na stare staze slave.
Hrvatska 2020.
A gdje smo tu mi?
Mala zemlja na samoj periferiji Europe desetljećima je sustavno razvaljivana sitnim interesima i nepodnošljivim bolestima loše tranzicije. Bez ideje, znanja i vizije da se učini nešto bolje i vrijedno. Svjetska kriza nas je zakucala na dno koje smo sami zaslužili i raskrinkala laži u koje smo se godinama uvjeravali.
Do 2020. Hrvatska će proći novu tranziciju. I ovaj puta bolnu ali za razliku od proteklih sa mogućnošću da se napravi nešto bolje, da se uhvati korak kojem Europa teži. Ovaj puta bi trebali slijediti EU strategije i prilagođavati ih sebi, učiti od najboljih i polako stvarati pretpostavke stabilnije i bolje države.
U međuvremenu ćemo proći teško restrukturiranje države, društva i pojedinca. Promijenit će se "zakon o radu" što god netko mislio o tome, a tehnologija će učiniti naš rad mjerljivim i time podići produktivnost. Stalni radni odnos je kategorija koja izumire. Mnoge poslove koje danas radimo će nestati a novima još ime ne znamo. Tražit će se izvrsnost. Dok ne stvorimo pretpostavke boljitka prosječnost će do daljnjega biti nezaštićena.
Tehnologija će učiniti državu efikasnijom i transparentnijom pa tako osjetno smanjiti korupciju i zloupotrebu. Politika i njeni akteri promijenit će retoriku i ponašanje. Građani će početi puno više raditi ali i sudjelovati u odlukama.
Obrazovat ćemo se na potpuno drugačiji način nego do sada. Cjeloživotno učenje postat će imperativ a pristup znanju će biti nemjerljivo veći. Inženjerske struke, kreativnost i ICT vještine postat će ključna znanja za napredak, a ta znanja tek moramo u dovoljnoj količini stvoriti. Morat ćemo stvarati znanja i radna mjesta koja se ne mogu automatizirati.
Europa će podržati stvaranje malih obiteljskih gospodarstava i elastičnih "pametnih" proizvodnji.
Hrvatska će biti bolja, i to se već počelo događati. Spoznaja da postoji cilj i da učimo u svim segmentima od boljih donijet će i rezultate.
Za svu tu tehnologiju važna će biti energija. Pruži li nam se prilika da osiguramo jeftiniju energiju građanima i industriji naša pozicija drastično raste.
Javna služba i državni aparat će se pojednostavniti a tehnologija ih učiniti efikasnijim.
Brzi internet dostupan svima i svugdje pokrenut će nove ideje i poslove.
Produktivnost, efikasnost, ideje, povezivanje, otvorenost i znanje postat će ključ uspjeha, kako pojedinca tako i države. Otvorit će se nebrojene prilike i niše za one koji vide i hoće.
Imat ćemo zaštićeniju kulturnu baštinu, autohtonost regija i različitosti nego ikada, kvalitetniju poljoprivredu i ekološkije proizvode, veći stupanj demokracije i tolerancije.
Vodit ćemo bitku za vlastitu privatnost, tražiti duhovne obnove i terapeutska iscjeljivanja.
U međuvremenu će ljudi ostajati bez posla. I dalje ćemo dijeliti gorčinu nesretnih sudbina. Mnogi će osjećati nezadovoljstvo.
Teško, mukotrpno ali nam drugo ne preostaje.
Htjeli ili ne morat ćemo se suočiti sa dugom i teškom borbom jer mislim da ima smisla.
Teme kojima bi se trebali baviti je možemo li i kako doseći Hrvatsku 2020. koja nam se nudi. Tko to nudi i kako, tj što možemo napraviti na osobnom planu.
Da bi se stvorilo neko svoje umijeće življenja u toj nadolazećoj džungli trebalo bi krenuti od samog sebe. Za početak, promijeniti se i otvoriti se izazovima koji naviru. Mogućnosti su fantastične a nemogućnosti osobne.
Netko je rekao: "Bolje biti pijetao jedan dan nego kokoš cijeli život."
Uff, Oblio me znoj!
Nema komentara:
Objavi komentar